jump over navigation bar
Embassy SealUS Department of State
Embassy of the United States, Serbia flag graphic
 
U.S. Policy & Issues

Trafficking in Persons Report

Released by the Office to Monitor and Combat Trafficking in Persons
June 12, 2007

Letter from Secretary Condoleezza Rice

Dear Reader:

Two hundred years ago, the British Parliament outlawed the trans-Atlantic slave trade, culminating a decades-long struggle led by William Wilberforce.

Trafficking in persons is a modern-day form of slavery, a new type of global slave trade. Perpetrators prey on the most weak among us, primarily women and children, for profit and gain. They lure victims into involuntary servitude and sexual slavery. Today we are again called by conscience to end the debasement of our fellow men and women. As in the 19th century, committed abolitionists around the world have come together in a global movement to confront this repulsive crime. President George W. Bush has committed the United States Government to lead in combating this serious 21st century challenge, and all nations that are resolved to end human trafficking have a strong partner in the United States.

The seventh annual Trafficking in Persons Report documents efforts by foreign governments to prevent human trafficking, prosecute criminals, and protect their victims. The report probes even the darkest places, calling to account any country, friend or foe, that is not doing enough to combat human trafficking.

The power of shame has stirred many to action and sparked unprecedented reforms; and the growing awareness has prompted important progress in combating this crime and assisting its victims wherever they are found.

Defeating human trafficking is a great moral calling of our day. Together with our allies and friends, we will continue our efforts to bring this cruel practice to an end. Thank you for joining the new abolitionist movement. Together we can make a difference, and together we can build a safer, freer, and more prosperous world for all.

Sincerely,

Condoleezza Rice

Introduction

The victims’ testimonies included in the report are meant to be representative only and do not include all forms of trafficking that occur. Any of these stories could unfortunately take place almost anywhere in the world. They are provided to illustrate the many forms of trafficking and the wide variety of places in which they take place. No country is immune. All names of victims that appear in this report are fictional. The photographs on this Report’s cover and most uncaptioned photographs in the Report are not images of confirmed trafficking victims, but are provided to show the myriad forms of exploitation that help define trafficking and the variety of cultures in which trafficking victims are found.

Burma: Child Soldiers Ko Aung said: "I was recruited by force, against my will. One evening while we were watching a video show in my village, three army sergeants came. They checked whether we had identification cards and asked if we wanted to join the army. We explained that we were underage and hadn't got identification cards. I said no and came back home that evening but an army recruitment unit arrived next morning at my village and demanded two new recruits. Those who could not pay 3000 kyats ($9) had to join the army, they said. My parents could not pay, and altogether 19 of us were recruited and sent to Mingladon [an army training centre]."

Purpose

The Department of State is required by law to submit a Report each year to the U.S. Congress on foreign governments' efforts to eliminate severe forms of trafficking in persons. This Report is the seventh annual TIP Report. It is intended to raise global awareness, to highlight efforts of the international community, and to encourage foreign governments to take effective actions to counter all forms of trafficking in persons.

The U.S. law that guides anti-human trafficking efforts, the Trafficking Victims Protection Act of 2000, as amended (TVPA), states that the purpose of combating human trafficking is to punish traffickers, to protect victims, and to prevent trafficking from occurring. Freeing those trapped in slave-like conditions is the ultimate goal of this Report-and of the U.S. Government's anti-human trafficking policy.

Human trafficking is a multi-dimensional threat. It deprives people of their human rights and freedoms, it increases global health risks, and it fuels the growth of organized crime.

Human trafficking has a devastating impact on individual victims, who often suffer physical and emotional abuse, rape, threats against self and family, document theft, and even death. But the impact of human trafficking goes beyond individual victims; it undermines the health, safety and security of all nations.

There is an ever-growing community of nations making significant efforts to eliminate this atrocious crime. A country that fails to make significant efforts to bring itself into compliance with the minimum standards for the elimination of trafficking in persons, as outlined in the TVPA, receives a "Tier 3" assessment in this Report. Such an assessment could trigger the withholding by the United States of non-humanitarian, non-trade-related foreign assistance. In assessing foreign governments' efforts, the TIP Report highlights the "three P's"-prosecution, protection, and prevention. But a victim-centered approach to trafficking requires us also to address the "three R's"-rescue, rehabilitation, and reintegration-and to encourage learning and sharing of best practices in these areas.

This year is the 200th anniversary of the abolition of the transatlantic slave trade. The movement led by British parliamentarian William Wilberforce took decades to succeed. It required a nation to deepen and expand its definition of human dignity. It required a nation to declare that moral values outweigh commercial interests. Nothing less is required today of every nation taking up the contemporary challenge to eliminate human trafficking, a form of modern-day slavery.

Cambodia: Child Sex Trafficking Sisters Naren and Sitthy, ages 10 and 12 years, lived in Phnom Penh. Their parents agreed to deliver the young girls to a German national's rented apartment for sex in exchange for money. While at the apartment, the German man sexually abused the girls and documented the abuse on video. Tipped off by a neighbor, the girls were rescued by a non-governmental organization. They testified against the man and their parents.

Human Trafficking Defined

The TVPA defines "severe forms of trafficking," as:
a. Sex trafficking in which a commercial sex act is induced by force, fraud, or coercion, or in which the person induced to perform such an act has not attained 18 years of age; or
b. The recruitment, harboring, transportation, provision, or obtaining of a person for labor or services, through the use of force, fraud, or coercion for the purpose of subjection to involuntary servitude, peonage, debt bondage, or slavery.

A victim need not be physically transported from one location to another in order for the crime to fall within these definitions.

India: Forced Labor When Aakesh was five years old, he was playing with friends in his village when some men drove into his village and asked the boys if they wanted to see a "video." The boys piled into the back of the vehicle and were driven 200 miles away. They were locked in a room for days without food and were beaten. The traffickers had abducted these vulnerable children so they could be forced to weave carpets. The boys were held captive for nine years. Two of Aakesh's friends didn't survive-one was shot while trying to escape and the other died from an untreated illness. The boys were 14 years old when they were rescued, barely able to speak. They were malnourished and wounded, but finally free.

The Scope and Nature of Modern-Day Slavery

The common denominator of trafficking scenarios is the use of force, fraud, or coercion to exploit a person for profit. A victim can be subjected to labor exploitation, sexual exploitation, or both. Labor exploitation includes slavery, forced labor, and debt bondage. Sexual exploitation typically includes abuse within the commercial sex industry. In other cases, victims are exploited in private homes by individuals who often demand sex as well as work. The use of force or coercion can be direct and violent or psychological.

A wide range of estimates exists on the scope and magnitude of modern-day slavery. The International Labor Organization (ILO )-the United Nations agency charged with addressing labor standards, employment, and social protection issues-estimates there are 12.3 million people in forced labor, bonded labor, forced child labor, and sexual servitude at any given time; other estimates range from 4 million to 27 million.

Annually, according to U.S. Government-sponsored research completed in 2006, approximately 800,000 people are trafficked across national borders, which does not include millions trafficked within their own countries. Approximately 80 percent of transnational victims are women and girls and up to 50 percent are minors. The majority of transnational victims are females trafficked into commercial sexual exploitation. These numbers do not include millions of female and male victims around the world who are trafficked within their own national borders-the majority for forced or bonded labor.

Human traffickers prey on the vulnerable. Their targets are often children and young women, and their ploys are creative and ruthless, designed to trick, coerce, and win the confidence of potential victims. Very often these ruses involve promises of a better life through marriage, employment, or educational opportunities.

The nationalities of trafficked people are as diverse as the world's cultures. Some leave developing countries, seeking to improve their lives through low-skilled jobs in more prosperous countries. Others fall victim to forced or bonded labor in their own countries. Women eager for a better future are susceptible to promises of jobs abroad as babysitters, housekeepers, waitresses, or models--jobs that traffickers turn into the nightmare of prostitution without exit. Some families give children to adults, often relatives, who promise education and opportunity, but sell the children into exploitative situations instead.

Focus of the 2007 TIP Report

The TIP Report is the most comprehensive worldwide report on the efforts of governments to combat severe forms of trafficking in persons. This Report covers the period April 2006 through March 2007. It includes those countries that have been determined to be countries of origin, transit, or destination for a significant number of victims of severe forms of trafficking. The 2007 TIP Report represents an updated, global look at the nature and scope of modern-day slavery and the broad range of actions being taken by governments around the world to confront and eliminate it.

Because trafficking likely extends to every country in the world, the omission of a country from the Report may only indicate a lack of adequate information. The country narratives describe the scope and nature of the trafficking problem, the reasons for including the country, and the government's efforts to combat trafficking. Each narrative also contains an assessment of the government's compliance with the minimum standards for the elimination of trafficking as laid out in the TVPA, and includes suggestions for additional actions to combat trafficking. The remainder of the country narrative describes each government's efforts to enforce laws against trafficking, protect victims, and prevent trafficking. Each narrative explains the basis for rating a country as Tier 1, Tier 2, Tier 2 Watch List, or Tier 3. If a country has been placed on Tier 2 Watch List, the narrative will contain a statement of explanation, using the criteria found in the TVPA.

The TVPA lists three factors to be considered in determining whether a country should be in Tier 2 (or Tier 2 Watch List) or in Tier 3: 1) The extent to which the country is a country of origin, transit or destination for severe forms of trafficking; 2) The extent to which the government of the country does not comply with the TVPA's minimum standards including, in particular, the extent of the government's trafficking-related corruption; and 3) The resources and capabilities of the government to address and eliminate severe forms of trafficking in persons.

Some countries have held conferences and established task forces or national action plans to create goals for anti-trafficking efforts. However, conferences, plans, and task forces alone are not weighed heavily in assessing country efforts. Rather, the Report focuses on concrete actions governments have taken to fight trafficking, especially prosecutions, convictions, and prison sentences for traffickers, victim protection measures, and prevention efforts. The Report does not give great weight to laws in draft form or laws that have not yet been enacted. Finally, the Report does not focus on government efforts that contribute indirectly to reducing trafficking, such as education programs, support for economic development, or programs aimed at enhancing gender equality, although these are worthwhile endeavors.

Rwanda/United Kingdom: Sex Trafficking When she was 14, Adnita's boss, a trader for whom she worked in the Kigali market, told her to go with two men. He said they would take her to live abroad where she would be safe and go to school. When she reached Great Britain, a man picked her up from the airport and took her to a house. Another man came to the house and raped her. For two years, the teenager was forced to live in a locked kitchen with access only to a toilet and basin. The men kept her as a sex slave until she escaped and flagged down a driver, who took her to the police.

Methodology

The Department of State prepared this Report using information from U.S. embassies, foreign government officials, NGOs and international organizations, published reports, research trips to every region, and information submitted to tipreport@state.gov. This email address was established for NGOs and individuals to share information on government progress in addressing trafficking. U.S. diplomatic posts reported on the trafficking situation and governmental action based on thorough research, including meetings with a wide variety of government officials, local and international NGO representatives, officials of international organizations, journalists, academics, and survivors.

To compile this year's Report, the Department took a fresh look at information sources on every country to make its assessments. Assessing each government's anti-trafficking efforts involves a two-step process:

Step One: Finding Significant Numbers of Victims

First, the Department determines whether a country is "a country of origin, transit, or destination for a significant number of victims of severe forms of trafficking," generally on the order of 100 or more victims, the same threshold applied in previous reports. Some countries, for which such information was not available, are not given tier ratings, but are included in the Special Case section because they exhibited indications of trafficking.

Step Two: Tier Placement

The Department places each country included on the 2007 TIP Report into one of the three lists, described here as tiers, mandated by the TVPA. This placement is based more on the extent of government action to combat trafficking, rather than the size of the problem, important though that is. The Department first evaluates whether the government fully complies with the TVPA's minimum standards for the elimination of trafficking (detailed on pp. 228-229). Governments that do fully comply are placed in Tier 1. For other governments, the Department considers whether they are making significant efforts to bring themselves into compliance. Governments that are making significant efforts to meet the minimum standards are placed in Tier 2. Governments that do not fully comply with the minimum standards and are not making significant efforts to do so are placed in Tier 3. Finally, the Special Watch List criteria are considered and, when applicable, Tier 2 countries are placed on the Tier 2 Watch List.

The Special Watch List-Tier 2 Watch List

The TVPA created a "Special Watch List" of countries on the TIP Report that should receive special scrutiny. The list is composed of: 1) Countries listed as Tier 1 in the current Report that were listed as
Tier 2 in the 2006 Report; 2) Countries listed as Tier 2 in the current Report that were listed as Tier 3 in the 2006 Report; and, 3) Countries listed as Tier 2 in the current Report, where:

a) The absolute number of victims of severe forms of trafficking is very significant or is significantly increasing;

b) There is a failure to provide evidence of increasing efforts to combat severe forms of trafficking in persons from the previous year, including increased investigations, prosecutions, and convictions of trafficking crimes, increased assistance to victims, and decreasing evidence of complicity in severe forms of trafficking by government officials; or

c) The determination that a country is making significant efforts to bring itself into compliance with the minimum standards was based on commitments by the country to take additional future steps over the next year.

This third category (including a, b, and c) has been termed by the Department of State "Tier 2 Watch List." There were 32 countries placed on Tier 2 Watch List in the June 2006 Report. Along with two countries that were reassessed as Tier 2 Watch List countries in September 2006 and five countries that met the first two categories above (moving up a tier from the 2005 to the 2006 TIP Report), these 39 countries were included in an "Interim Assessment" released by the Department of State on February 1, 2007.

Of the 34 countries on Tier 2 Watch List at the time of the Interim Assessment, 10 moved up to Tier 2 on this Report, while 7 fell to Tier 3 and 17 remain on Tier 2 Watch List. Countries placed on the Special Watch List in this Report will be reexamined in an interim assessment to be submitted to the U.S. Congress by February 1, 2008.

Potential Penalties for Tier 3 Countries

Governments of countries in Tier 3 may be subject to certain sanctions. The U.S. Government may withhold non-humanitarian, non-trade-related foreign assistance. Countries that receive no such assistance would be subject to withholding of funding for participation by officials and employees of such governments in educational and cultural exchange programs. Consistent with the TVPA, governments subject to sanctions would also face U.S. opposition to assistance (except for humanitarian, trade-related, and certain development-related assistance) from international financial institutions such as the International Monetary Fund and the World Bank. Sanctions, if imposed, will take effect October 1, 2007.

All or part of the TVPA's sanctions can be waived upon a determination by the President that the provision of such assistance to the government would promote the purposes of the statute or is otherwise in the national interest of the United States. The TVPA also provides that sanctions can be waived if necessary to avoid significant adverse effects on vulnerable populations, including women and children. Sanctions would not apply if the President finds that, after this Report is issued but before sanctions determinations are made, a government has come into compliance with the minimum standards or is making significant efforts to bring itself into compliance.

Regardless of tier placement, every country can do more, including the United States. No country placement is permanent. All countries must maintain and increase efforts to combat trafficking.

How the Report Is Used

This Report is a diplomatic tool for the U.S. Government to use as an instrument for continued dialogue and encouragement and as a guide to help focus resources on prosecution, protection, and prevention programs and policies. The State Department will continue to engage governments about the content of the Report in order to strengthen cooperative efforts to eradicate trafficking. In the coming year, and particularly in the months before a determination is made regarding sanctions for Tier 3 countries, the Department will use the information gathered here to more effectively target assistance programs and to work with countries that need help in combating trafficking. The Department hopes the Report will be a catalyst for government and non-government efforts to combat trafficking in persons around the world.

North Korea/China: Forced Marriage Hanuel said: "I was sold to be the wife of a 47-year-old Chinese man who has no work skills and was very ill. My husband would hit me and say: ‘You, do you have any idea how much I paid for you?' I am not the only North Korean woman in this area. As I was talking to some of the others, we came to realize that we have been sold into this kind of marriage."

Nigeria/United States: 14-year-old Jenny left her native Nigeria for the United States to work in the home of a couple, also originally from an African country. She thought she would be paid to look after their children, but the reality was very different. For five years Jenny was repeatedly raped by her employer and his wife physically assaulted her, sometimes with a cane, and on one occasion with a high-heeled shoe. Tipped off by a local NGO, law enforcement officials rescued Jenny and prosecuted the perpetrators.

"Trafficking in Persons" Defined

The Trafficking Victims Protection Act defines "severe forms of trafficking in persons" as:

(a) sex trafficking in which a commercial sex act is induced by force, fraud, or coercion, or in which the person is induced to perform such an act has not attained 18 years of age; or

(b) the recruitment, harboring, transportation, provision, or obtaining of a person for labor or services, through the use of force, fraud, or coercion for the purpose of subjection to involuntary servitude, peonage, debt bondage or slavery.

Definition of Terms

Sex trafficking means the recruitment, harboring, transportation, provision, or obtaining of a person for the purpose of a commercial sex act.

Commercial sex act means any sex act on account of which anything of value is given to or received by any person.

Coercion means (a) threats of serious harm to or physical restraint against any person; (b) any scheme, plan or pattern intended to cause a person to believe that failure to perform an act would result in serious harm to or physical restraint against any person; or, (c) the abuse or threatened abuse of the legal process.
Involuntary servitude includes a condition of servitude induced by means of (a) any scheme, plan, or pattern intended to cause a person to believe that, if that person did not enter into or continue in such condition, that person or another person would suffer serious harm or physical restraint; or (b) the abuse or threatened abuse of the legal process.

SERBIA (Tier 2)

Serbia is a source, transit, and destination country for women and girls trafficked transnationally and internally for the purpose of commercial sexual exploitation. Foreign victims originated primarily from Macedonia, Ukraine, Moldova, Bosnia and Herzegovina, Bulgaria, and Albania and some transited Serbia en route to Western Europe. Internal sex trafficking of Serbian women and girls increased over the past year with traffickers increasingly utilizing Internet chat rooms and SMS (short messaging service) to recruit young people. In some cases children were trafficked into forced labor or forced street begging.

The Government of Serbia does not fully comply with the minimum standards for the elimination of trafficking; however, it is making significant efforts to do so. The government passed a comprehensive national strategy, augmented prevention efforts, and continued training efforts at the national and local levels. The government should aggressively prosecute cases and ensure that traffickers receive jail sentences consistent with the heinous nature of the offense.

Prosecution
The Government of Serbia demonstrated continued efforts to actively investigate trafficking cases in the last year, though punishment for trafficking crimes remained weak. The criminal code for Serbia, which went into effect in January 2006, criminally prohibits sex and labor trafficking in article 388. Penalties for commercial sexual exploitation are commensurate with those for rape. The law prescribes penalties for trafficking that are sufficiently stringent; however, traffickers may receive imposed sentences that are light or suspended. Even after the Supreme Court confirms a verdict, inefficient administrative procedures cause delay, and it is not uncommon for convicted traffickers to remain free and able to continue trafficking for years. Of the three high-profile prosecutions from previous years, one trafficker originally sentenced in March 2004 still has not begun serving his sentence. In 2006, the government filed 37 criminal cases against 84 people for trafficking in persons, up from 34 individuals indicted last year. Eleven people were convicted for trafficking in persons; sentences ranged from three to eight years' imprisonment. The organized crime police force includes a full-time trafficking unit and the border police force has a full-time office to combat trafficking and smuggling. There were no reports of trafficking-related corruption; however, authorities did not respond to requests for information on alleged local police complicity in previous years in a prostitution ring in Novi Pazar.

Protection
The government demonstrated increased efforts to provide protection to victims and improved coordination with NGOs and international organizations over the past year. The government encouraged victims to assist in the prosecution of traffickers. Serbia allows victims to file civil suits against traffickers for compensation. Victims pursuing criminal or civil suits are entitled to temporary residence permits and may obtain employment or leave the country pending trial proceedings; however there are no other legal alternatives to removal to countries where they face hardship or retribution. Victims are not detained, jailed, prosecuted, or deported for violations of other laws. However, in one case in 2006, law enforcement returned a child victim to the family that originally trafficked her to a pedophile. The government relied on NGOs to provide services to victims of trafficking, including counseling, legal assistance, and reintegration programs. In 2006, 33 trafficking victims were accommodated in the two shelters, 16 victims received assistance in transition housing, and reintegration services were provided to 44 women.

Prevention
The Government of Serbia demonstrated increased public awareness and prevention activities in 2006. The government aired four anti-trafficking public service announcements on national television throughout the soccer championship finals last year. The government earmarked approximately $100,000 for a 13-episode television series entitled "Modern Slavery," devoted to generating awareness on trafficking. The government's anti-trafficking team, under the leadership of the National Coordinator promoted interagency collaborations with four working groups.

KOSOVO

Kosovo, while technically a part of Serbia, continued to be administered under the authority of the United Nations Interim Administrative Mission in Kosovo (UNMIK), in accordance with UN Security Council Resolution 1244 (1999). Since June 1999, UNMIK has provided transitional administration for Kosovo, and retains ultimate authority over anti-trafficking roles such as police and justice, but is slowly transferring capacity to local institutions. UNMIK is aware of the trafficking problem in Kosovo and continued to conduct anti-trafficking efforts with the OSCE, the Provisional Institutions of Self-Government (PISG), and local and international NGOs. Responsibility for social support to victims of trafficking is shared by UNMIK, PISG, and international organizations.

Kosovo is a source, transit, and destination location for women and children trafficked transnationally and internally for the purpose of commercial sexual exploitation. Foreign victims originated primarily from Moldova, Romania, Ukraine, Bulgaria, Albania, Russia, Montenegro, Slovakia, and Nigeria. Some victims transit Kosovo en route to Macedonia, Italy, and Albania. There was a significant increase in the number of Kosovars trafficked internally over the past year, and victims also came from other areas of Serbia. Traffickers shifted the commercial sex trade into private homes and escort services to avoid detection, a result of UNMIK's Trafficking in Human Beings Unit (THBS), and Kosovo Police increased checks on bars and restaurants.

Prosecution
In 2006 the PISG took on greater responsibility for anti-trafficking, with the police anti-trafficking unit transitioning from UNMIK Civilian Police to the Kosovo Police Service (KPS). Kosovo criminally prohibits sex and labor trafficking in the Provisional Criminal Code of Kosovo, which came into effect in 2004. Penalties for commercial sexual exploitation are commensurate with those for rape. The law prescribes penalties sufficiently stringent; however, traffickers may receive imposed sentences that are light. The KPS reported that 99 anti-trafficking operations were undertaken in 2006, 24 of which were undercover operations. The KPS arrested 28 people on trafficking charges, a slight decrease from 33 arrested last year, and identified 50 victims. Since the KPS gained full competency for counter-trafficking activities from UNMIK Police, the number of bar inspections increased dramatically and there was an increase in the number of bars closed. Over the past year, the KPS closed 14 premises suspected of being used to exploit victims of trafficking. The judiciary worked on 42 trafficking cases, 27 of which were resolved from previous years. During 2006, 14 cases were completed, resulting in 18 convictions. Fifteen convicts received prison terms ranging from four months to nine years and three convicts received suspended sentences. Although there were reports of official involvement in trafficking, there were no reported prosecutions or convictions of public officials complicit in trafficking.

Protection
There continues to be close cooperation on assisting victims of trafficking among PISG officials, NGOs, and international organizations in Kosovo. UNMIK regulations protect victims from being charged with prostitution or illegal activities committed as a result of being trafficked, although IOM reported that some victims were jailed or deported depending on which part of the penal code was used. Kosovo encourages victims to testify in trafficking investigations, but does not pressure them. Victims may file civil suits or seek legal action against their traffickers. Victims of trafficking do have a legal alternative to removal to countries where they face hardship or retribution through provision of refugee status and approval of residency permits, if appropriate. Victim advocates assist all trafficking victims with legal advice and support. All victims are provided shelter and access to legal, medical and psychological services. The PISG provides 24-hour protection to victims and allows anonymous testimony in cases where the victim's safety is at risk. In 2006, the Victims' Advocacy and Assistance Unit moved from the UNMIK Department of Justice to the new Ministry of Justice. The Ministry of Justice's Victims' Advocacy assisted 35 victims of trafficking in 2006 and IOM assisted 538 trafficking victims, of whom 51% were Moldovans. Funding for shelters remained inadequate. The Ministry of Labor and Social Welfare provided some funding for a shelter for internal trafficking victims. The largest shelter for foreign trafficking victims received no government funding and relied on foreign donors; it closed due to insufficient funds.

Prevention
Most anti-trafficking campaigns are run by international organizations and NGOs with the PISG's support. IOM and the Ministry of Justice sponsor anti-trafficking hotlines. The Ministry of Education, Science and Technology circulated informational brochures in primary and secondary schools and introduced counter-trafficking information in school curricula. Kosovo named a national anti-trafficking coordinator and adopted a Kosovo Action Plan.


IZVEŠTAJ O TRGOVINI LJUDIMA

Objavila Kancelarija za nadzor i borbu protiv trgovine ljudima

12. juna 2007.

Pismo državnog sekretara Kondolize Rajs

Dragi čitaoci:

Pre dve stotine godina britanski Parlament je transatlantsku trgovinu robljem proglasio nezakonitom što je bio vrhunac višedecenijske borbe koju je predvodio Vilijam Vilberfors.

Trgovina ljudima je vid savremenog ropstva, novi oblik globalne trgovine robljem. Trgovci ljudima napadaju najslabije među nama, pre svega žene i decu, zarad profita i koristi. Namamljuju žrtve u prinudno i seksualno ropostvo. Danas nas savest opet poziva da okončamo ovakvo ponižavanje muškaraca i žena. Kao i u devetnaestom veku, predani abolicionisti širom sveta okupili su se u globalnom pokretu da bi se borili protiv ovog strašnog zločina. Predsednik Džordž V. Buš je obavezao Vladu Sjedinjenih Država da predvodi borbu protiv ovog ozbiljnog problema dvadeset prvog veka, i sve države rešene da okončaju trgovinu ljudima u Sjedinjenim Državama imaju snažnog partnera.

Sedmi godišnji Izveštaj o trgovini ljudima dokumentuje napore stranih vlada u sprečavanju trgovine ljudima, krivičnom gonjenju kriminalaca i zaštiti njihovih žrtava. Izveštaj istražuje čak i najmračnija mesta, poziva na odgovornost svaku zemlju, i prijateljsku i neprijateljsku, koja ne čini dovoljno u borbi protiv trgovine ljudima.

Snaga stida je mnoge podstakla na akciju i zapalila iskru dotad nečuvenih reformi, a rastuća svest dovela do značajnog napretka u borbi protiv ovog zločina i pružanju pomoći žrtvama ma gde se zatekle.

Pobeda nad trgovinom ljudima je veliki moralni izazov našeg vremena. S našim saveznicima i prijateljima, nastavljamo s naporima da se ova okrutna praksa okonča. Hvala vam što se pridružujete pokretu za ukidanje ropstva. Zajedno možemo da promenimo i izgradimo bezbedniji, slobodniji i napredniji svet za sve.

Srdačno,

Kondoliza Rajs


Uvod

Svedočenja žrtava uključena u ovaj izveštaj data su samo ilustracije radi i ne obuhvataju sve postojeće oblike trgovine. Svaka od ovih priča, nažalost, može se dogoditi gotovo svugde u svetu. Navedene su da se pokažu mnogi vidovi trgovine ljuima i raznolikost lokacija na kojima se odigravaju. Nijedna zemlja nije imuna. Sva imena žrtava navedena u ovom izveštaju izmišljena su. Fotografije na koricama Izveštaja i većina nenaslovljenih fotografija u Izveštaju nisu slike dokazanih žrtava trgovine ljudima, ali su priložene kako bi se pokazalo mnoštvo vidova eksploatacije koji pomažu da se definiše trgovina ljudima i raznolikost kultura u kojima postoje žrtve trgovine ljudima.

Burma: Deca vojnici Ko Aung je rekao: „Regrutovan sam prinudno, protiv svoje volje. Jedne večeri dok smo gledali video u selu, došla su tri vojna vodnika. Proverili su da li imamo lična dokumenta i pitali da li bismo želeli da idemo u vojsku.Objasnili smo da smo maloletni i da nemamo dokumenta. Rekao sam ne i te večeri otišao kući ali je sledećeg jutra u moje selo stigla vojna jedinica za regrutovanje i zahtevala dva nova regruta. Oni koji ne mogu da plate 3000 kijata (9 dolara) moraju a idu u vojsku, rekli su. Moji roditelji nisu mogli da plate i nas ukupno devetnaestero regrutovali su i poslali u Mingladon [vojni centar za obuku].“

Namena

Stejt department je po zakonu obavezan da svake godine Kongresu Sjedinjenih Država podnese izveštaj o naporima stranih vlada usmerenim na ukidanje teških oblika trgovine ljudima. Ovaj izveštaj je sedmi godišnji izveštaj o trgovini ljudima. Namenjen je podizanju globalne svesti, isticanju napora međunarodne zajednice i ohrabrenju stranih vlada da preduzimaju efikasne korake u borbi protiv svih oblika trgovine ljudima.

Američki zakon koji reguliše napore protiv trgovine ljudima, Zakon o zaštiti žrtava trgovine ljudima (TVPA) iz 2000. godine, kako je izmenjen, ističe da je cilj borbe protiv trgovine ljudima kažnjavanje trgovaca ljudima, zaštita njihovih žrtava i sprečavanje trgovine ljudima. Oslobođenje osoba koje su u uslovima nalik ropstvu jeste krajnji cilj ovog izveštaja i politike Američke vlade u vezi sa borbom protiv trgovine ljudima.

Trgovina ljudima je višedimenzionalna pretnja. Ona pojedincima ukida osnova ljudska prava i slobode, povećava zdravstvene rizike na globalnom nivou i pospešuje porast organizovanog kriminala.

Trgovina ljudima ima razarajući efekat na individualne žrtve, koje su izložene fizičkom i emocionalnom zlostavljanju, silovanjima, pretnjama upućenim njima lično i njihovim porodicama, krađi dokumenata, pa čak i smrti. Međutim, uticaj trgovine ljudima prevazilazi individualne žrtve; te podriva zdravlje, sigurnost i bezbednost svih država.

Sve veća zajednica država čini značajne napore da se ovaj svirepi zločin eliminiše. Kako je izneto u TVPA, zemlja koja ne uspe da napravi značajne napore u poštovanju minimuma standarda za ukidanje trgovine ljudima, u ovom izveštaju se klasifikuje u „Nivo 3”. Takva ocena može uticati na uskraćivanje pomoći koju toj zemlji Sjedinjene Države pružaju u oblastima koje se ne odnose na humanitarne potrebe i trgovinu. U proceni naporâ stranih vlada, Izveštaj o trgovini ljudima ističe krivično gonjenje, zaštitu i prevenciju. Ali i pristup trgovini ljudima iz vizure žrtve jednako zahteva od nas da se pozabavimo i spasavanjem, rehabilitacijom i reintegracijom.

Ove godine se navršava dvesta godina od ukidanja transatlantske trgovine robljem. Da bi pokret koji je predvodio britanski parlamentarac Vilijam Vilberfors uspeo, bile su potrebne decenije. Bilo je neophodno da država produbi i proširi definiciju ljudskog dostojanstva. Bilo je neophodno da se država izjasni da su moralne vrednosti iznad komercijalnih interesa. Ništa manje se ne traži ni danas od svake države koja se prihvata izazova koji predstavlja ukidanje trgovine ljudima, oblika savremenog ropstva.

Kambodža: Trgovina decom zarad seksualne eksploatacije Sestre, desetogodišnja Naren i dvanaestogodišnja Siti živele su u Pnom Penu. Njihovi roditelji su pristali da dovedu devojčice u iznajmljeni stan jednog Nemca zarad seksa za koji će dobiti novac. Dok su bili u stanu, Nemac je devojčice seksualno zlostavljao i zlostavljanje snimio video-kamerom. Na osnovu dojave jednog suseda, devojčice je spasila izvesna nevladina organizacija. Svedočile su protiv Nemca i svojih roditelja.

Pre više od 150 godina, Sjedinjene Države su vodile razoran rat čiji je vrhunac bio ukidanje ropstva u ovoj zemlji. Mada je većina država ukinula ropstvo kao praksu koju država sankcioniše, pojavio se moderni oblik ljudskog ropstva. To je rastuća globalna pretnja životu i slobodi miliona muškaraca, žena i dece. Danas, samo u najbrutalnijim i najrepresivnijim režimima, kao što su Burma i Severna Koreja, ropstvo je i dalje pod pokroviteljstvom države. Umesto toga, u trgovinu ljudima su često uključene organizovane kriminalne grupe koje zarađuju ogromne svote novca na račun žrtava trgovine ljudima i naših društava.

 

Definicija „trgovine ljudima“

Zakon o zaštiti žrtava trgovine ljudima definiše „težak vid trgovine ljudima” kao:

(a) seks trafiking gde je komercijalni seksualni odnos iznuđen silom, prevarom ili prisilom, ili gde osoba primorana da učestvuje u takvom odnosu nije napunila osamnaest godina; ili

(b) regrutovanje, sakrivanje, prevoz, obezbeđivanje ili nabavljanje osobe za rad ili usluge upotrebom sile, prevare ili prisile u svrhu podvrgavanja prisilnom ropstvu, ropskom radu, dužničkom ropstvu ili ropstvu.

Žrtva ne mora biti fizički transportovana s jedne lokacije na drugu da bi zločin bio klasifikovan u okviru ovih definicija.

Indija: Prinudni rad Kad je Akešu bilo pet godina, igrao se sa svojim drugarima u selu i tada su se neki ljudi dovezli u selo i pitali dečake žele li da vide „video“. Dečaci su se potrpali pozadi u vozilo i odvezli su ih u mesto udaljeno 320 kilometara. Danima su bili zaključani i bez hrane i tukli su ih. Trgovci ljudima su oteli ovu nezaštićenu decu kako bi ih prinudili da tkaju ćilime. Dečake su držali devet godina. Dvojica Akešovih drugova nisu preživeli – jedan je ubijen kad je pokušao da pobegne a drugi je umro pošto nije lečen kad se razboleo. Dečaci su imali 14 godina kad su spaseni i jedva su bili u stanju da govore. Bili su pothranjeni i ranjeni ali napokon slobodni.

Opseg i priroda savremenog ropstva

Zajednički imenilac raznih vidova trgovine ljudima jeste upotreba sile, prevare ili prinude u cilju eksploatacije pojedinca zarad profita. Žrtva može biti podvrgnuta radnoj eksploataciji, seksualnoj eksploataciji ili obema. Radna eksploatacija uključuje ropstvo, prinudni rad i dužničko ropstvo. Seksualna eksploatacija obično uključuje zlostavljanje u okviru komercijalne seks industrije. U drugim slučajevima, pojedinci, koji često zahtevaju i seks kao i rad, eksploatišu žrtve u privatnim kućama. Upotreba sile ili prinude može biti direktna i fizička ili psihička.

Postoji širok spektar procena u oblasti i veličini modernog ropstva. Međunarodna organizacija za rad (ILO) – organ Ujedinjenih nacija zadužen za pitanja radnog standarda, zapošljavanja i socijalne zaštite – procenjuje da je 12,3 miliona ljudi na prinudnom radu, ropskom radu, prinudnom dečjem radu i u seksualnom ropstvu u svakom trenutku; druge procene se kreću između 4 miliona i 27 miliona.

Prema istraživanju koje je sponzorisala Vlada Sjedinjenih Država a koje je završeno 2006. godine, otprilike 800.000 žrtava trgovine ljudima svake godine prelazi međunarodne granice, što ne uključuje milione osoba koje su žrtve trgovine ljudima unutar granica sopstvene države. Oko 80 procenata transnacionalnih žrtava su žene i deca, a čak i do 50 procenata su maloletnici. Većina transnacionalnih žrtava su žene kojima se trguje zarad seksualne eksploatacije. Ovi brojevi ne uključuju milione žrtava širom sveta kojima se trguje u okviru njihovih nacionalnih granica zarad prinudnog ili dužničkog rada.

Trgovci robljem vrebaju ugrožene osobe. Njihov cilj su često deca i mlade žene, a njihove prevare – dovitljive i nemilosrdne, stvorene da obmanu, prinude i pridobiju poverenje potencijalnih žrtava. Veoma često ova lukavstva uključuju obećanja za bolji život kroz brak, zaposlenje ili mogućnost obrazovanja.

Nacionalna pripadnost žrtava trgovine ljudima raznolika je kao što to jesu i svetske kulture. Neki napuštaju zemlje u razvoju u potrazi za boljim životom pomoću niskokvalifikovanih poslova u prosperitetnijim zemljama. Drugi postaju žrtve prinudnog ili dužničkog rada u sopstvenim zemljama. Žene željne bolje budućnosti prijemčive se na obećanja da će dobiti posao u inostranstvu kao dečje negovateljice, spremačice ili manekenke – što su poslovi koje trgovci ljudima pretvaraju u bezizlazni košmar prostitucije. Pojedine porodice daju decu odraslim osobama, često rođacima, koji obećavaju obrazovanje i povoljne prilike, a umesto toga decu prodaju tamo gde će ih eksploatisati.

Fokus Izveštaja o trgovini ljudima za 2007.

Izveštaj o trgovini ljudima je najobimniji svetski izveštaj o naporima vlada u borbi protiv teških oblika trgovine ljudima. Ovaj izveštaj se odnosi na period od aprila 2006. do kraja marta 2007. Obuhvata zemlje koje su označene kao izvorne, tranzitne ili odredišne zemlje za zamašan broj žrtava teških oblika trgovine ljudima. Izveštaj o trgovini ljudima za 2007. predstavlja ažurirani, globalni pogled na prirodu i opseg savremenog ropstva i široku lepezu akcija koje preduzimaju vlade širom sveta kako bi se borile protiv trgovine ljudima i iskorenile je.

Pošto se trgovina ljudima verovatno proteže na sve zemlje sveta, to što su pojedine zemlje izostavljene iz Izveštaja ukazuje samo na pomanjkanje adekvatnih informacija. Pojedinačni izveštaji za zemlje predočavaju opseg i prirodu problema trgovine ljudima, razloge zbog kojih je zemlja navedena u Izveštaju, te napore vlasti u borbi protiv trgovine ljudima. Svaki pojedinačni izveštaj takođe sadrži procenu mere u kojoj vlasti poštuju minimum standarda za ukidanje trgovine ljudima kako je to izloženo u TVPA, kao i predloge za dodatne aktivnosti u borbi protiv trgovine ljudima. U preostalom delu pojedinačnog izveštaja opisuju se napori svake vlade da se primene zakoni protiv trgovine ljudima, za zaštitu žrtava i prevenciju trgovine ljudima. Svaki pojedinačni izveštaj objašnjava osnovu za rangiranje određene zemlje u Nivo 1, Nivo 2, Nivo 2 Nadzorne liste, ili Nivo 3. Ako je zemlja rangirana u Nivo 2 Nadzorne liste, pojedinačni izveštaj će sadržati objašnjenje, koristeći kriterijume izložene u TVPA.

TVPA navodi tri faktora koji se uzimaju u obzir kad se određuje da li će se zemlja stvrstati u Nivo 2 (ili Nivo 2 Nadzorne liste) ili Nivo 3: 1) stepen u kojem je zemlja izvor, tranzitno područje ili odredište za teške oblike trgovine ljudima; 2) stepen u kojem vlada zemlje ne poštuje minimum standarda prema TVPA i, naročito, stepen korupcije vlade u vezi sa trgovinom ljudima; i 3) resursi i mogućnosti vlade da rade na ovim pitanjima i eliminišu teške oblike trgovine ljudima.

Neke vlade su držale konferencije i napravile timove ili nacionalne akcione planove da bi stvorile ciljeve u borbi protiv trgovine ljudima. Međutim, same konferencije, planovi i timovi nemaju veliku težinu pri proceni napora jedne zemlje. Umesto toga, ovaj izveštaj se bavi konkretnim akcijama koje vlade preduzimaju u borbi protiv trgovine ljudima, naročito krivično gonjenje, osuđujuće presude i zatvorske kazne za trgovce ljudima, mere za zaštitu žrtava i napore u pogledu prevencije. Izveštaj ne polaže mnogo na nacrte zakona ili zakone koji još nisu doneseni. Na kraju, ovaj izveštaj se ne usredsređuje na napore vlade koji indirektno doprinose smanjenju trgovine ljudima, kao što su edukativni programi, pomoć ekonomskom razvoju ili programi u cilju povećanja polne jednakosti mada su svi ti napori vredni pažnje.

Ruanda/Velika Britanija: Seks trafiking Kad je imala četrnaest godina, Adniti je šef, trgovac za koga je radila na pijaci u Kigaliju, rekao da ide s dvojicom muškaraca. Kazao je da će je oni odvesti da živi u inostranstvu gde će biti bezbedna i ići u školu. Kad je stigla u Veliku Britaniju, neki muškarac ju je sačekao na aerodromu i odveo u jednu kuću. Drugi muškarac je došao u kuću i silovao je. Pune dve godine tinejdžerka je primoravana da živi u zaključanoj kuhinji a puštali su je samo do toaleta i umivaonika. Muškarci su je držali u seksualnom ropstvu dok nije pobegla i zaustavila čoveka u kolima koji ju je odvezao u policiju.

Metodologija

Stejt department je ovaj izveštaj pripremio koristeći informacije američkih ambasada, zvaničnika stranih vlada, nevladinih organizacija i međunarodnih organizacija, objavljenih izveštaja, istraživačkih putovanja u sve regione i informacija dostavljenih na imejl adresu tipreport@state.gov, koja je ustanovljena za nevladine organizacije i pojedince da bi se dostavile informacije o napretku vlasti u rešavanju problema trgovine ljudima. Američke diplomatske službe izveštavale su o stanju trgovine ljudima i akcijama vlasti na osnovu podrobnog istraživanja uključujući sastanke sa širokom lepezom državnih službenika, predstavnika lokalnih i međunarodnih nevladinih organizacija, zvaničnika međunarodnih organizacija, novinara, akademika i preživelih žrtava.

Da bi sastavio ovogodišnji izveštaj, Stejt department se odlučio za novi pristup izvorima informacija za svaku zemlju da bi napravio sopstvene procene. Procena napora u borbi protiv trgovine ljudima svake vlade odvija se u procesu koji podrazumeva dva koraka:

Prvi korak: zamašan broj žrtava

Stejt department najpre određuje da li je zemlja „zemlja izvor, tranzitno područje ili odredište za zamašan broj žrtava teških oblika trgovine ljudima”, što je generalno sto i više žrtava, što je isti prag koji je korišten u prethodnim izveštajima. Neke zemlje, za koje takvi podaci ne postoje, nisu rangirane po nivoima ali su obuhvaćene Odeljkom o posebnim slučajevima pošto postoje indikacije za trgovinu ljudima.

Drugi korak: rangiranje po nivoima

Stejt department svaku zemlju obuhvaćenu Izveštajem o trgovini ljudima za 2007. godinu rangira na jednu od tri liste, koje su ovde opisane kao nivoi, u skladu sa TVPA. Ovo rangiranje je zasnovano više na opsegu vladinih akcija u borbi protiv trgovine ljudima nego na obimu problema mada je i to važno. Stejt department najpre procenjuje da li vlada u potpunosti poštuje minimum standarda po TVPA za iskorenjivanje trgovine ljudima (detaljno na stranama 228-229). Vlade koje to čine rangirane su u Nivo 1. Za ostale vlade Stejt department razmatra da li čine značajne napore da bi ispunile te standarde. Vlade koje čine značajne napore da bi ispunile minimum standarda rangirane su u Nivo 2. Vlade koje u potpunosti ne poštuju minimum standarda i ne čine značajne napore da to postignu rangirane su u Nivo 3. Na kraju se razmatraju kriterijumi Posebne nadzorne liste i, ukoliko je primenjivo, zemlje Nivoa 2 se rangiraju na Nivo 2 Nadzorne liste.

Posebna nadzorna lista – Nivo 2 Nadzorne liste

TVPA stvorio je „Posebnu nadzornu listu” u Izveštaju o trgovini ljudima za zemlje koje treba posebno nadgledati. Listu sačinjavaju: 1) zemlje Nivoa 1 iz sadašnjeg izveštaja koje su 2006. bile rangirane u Nivo 2, 2) zemlje Nivoa 2 iz sadašnjeg izveštaja koje su 2006. bile rangirane u Nivo 3, i 3) zemlje rangirane u Nivo 2 u sadašnjem izveštaju gde:

a) apsolutni broj žrtava teških oblika trgovine ljudima je veoma zamašan ili u značajnom porastu;

b) nema dokaza o povećanim naporima u borbi protiv teških oblika trgovine ljudima u odnosu na prethodnu godinu, uključujući veći broj istraga, krivičnog gonjenja i presuda za krivična dela trgovine ljudima, veću pomoć žrtvama i manje dokaza o saučešću državnih zvaničnika u teškim oblicima trgovine ljudima; ili

c) utvrđeno je da zemlja čini značajne napore u cilju ispunjavanja minimuma standarda na osnovu obavezivanja zemlje da preduzme dodatne korake u narednoj godini.

Ovu kategoriju (uključujući a, b i c) Stejt department naziva „Nivo 2 Nadzorne liste”. U Izveštaju iz juna 2006. Nivo 2 Nadzorne liste obuhvatio je 32 zemlje. Sa dve zemlje koje su reevaluirane kao zemlje Nivoa 2 Nadzorne liste u septembru 2006. i pet zemalja koje spadaju u prve dve kategorije gore navedene (prešle iz nivoa na kojem su bile u Izveštaju o trgovini ljudima za 2005. na sledeći nivo u Izveštaju o trgovini ljudima za 2006.), ovih 39 zemalja je obuhvaćeno „Privremenom procenom” koju je Stejt department objavio 1. februara 2007.

Od 34 zemlje Nivoa 2 Nadzorne liste u vreme Privremene procene, njih 10 je prešlo u Nivo 2 u ovom izveštaju, dok je 7 palo na Nivo 3, a 17 je i dalje na Nivou 2 Nadzorne liste. Zemlje obuhvaćene Posebnom nadzornom listom u ovom izveštaju biće preispitane u okviru privremene procene koja će Američkom kongresu biti dostavljena 1. februara 2008.

Potencijalne kazne za zemlje Nivoa 3

Vlade zemalja rangiranih u Nivo 3 mogu postati predmet izvesnih sankcija. Američka vlada može uskratiti pomoć u oblastima koje se ne odnose na humanitarne potrebe i trgovinu. Zemljama koje takvu pomoć ne primaju uskratiće se sredstva za učešće zvaničnika i službenika takvih vlada u programima obrazovne i kulturne razmene. U skladu sa TVPA, Sjedinjene Države će se protiviti da takve vlade dobiju pomoć (izuzev humanitarne, privredne i izvesne pomoći koja se tiče razvoja) od međunarodnih finansijskih institucija kao što su Međunarodni monetarni fond i Svetska banka. Ukoliko se primene, ove sankcije stupaju na snagu 1. oktobra 2007.

Sve ili deo sankcija iz TVPA mogu biti odbačene nakon što američki predsednik odredi da li bi pružanje takve pomoći vladi promovisalo ciljeve Zakona ili je drugačija odluka u nacionalnom interesu Sjedinjenih Država. TVPA takođe predviđa da se sankcije mogu odbaciti ako je neophodno da se izbegnu značajni negativni uticaji na ugrožene populacije, uključujući žene i decu. Sankcije se neće primenjivati ako predsednik utvrdi da je, nakon objavljivanja ovog izveštaja ali pre uvođenja sankcija, vlada ispunila minimum standarda ili čini značajne napore da to postigne.

Bez obzira na rangiranje, svaka zemlja, uključujući i Sjedinjene Države, može da učini više. Ni za jednu državu dati rang nije trajan. Sve zemlje moraju održavati i povećavati napore u borbi protiv trgovine ljudima.

Kako se Izveštaj koristi

Ovaj izveštaj je diplomatsko sredstvo koje Američka vlada koristi kao instrument za trajni dijalog i podsticaj i kao pomagalo u pogledu usmeravanja resursa kod krivičnog gonjenja, zaštite i programa i politike prevencije. Stejt department će nastaviti da sa vladama radi na sadržaju izveštaja da bi povećao saradnju u cilju iskorenjivanja trgovine ljudima. U narednoj godini, a posebno u mesecima pre određivanja sankcija za zemlje Nivoa 3, Stejt department će koristiti informacije ovde prikupljene da bi efikasnije odredio programe pomoći i radio sa zemljama kojima je potrebna pomoć u borbi protiv trgovine ljudima. Stejt department se nada da će izveštaj biti katalizator za vladine i nevladine napore u borbi protiv trgovine ljudima širom sveta.

Severna Koreja/Kina: Prisilini brak Hanuel je ispričala: „Prodali su me da budem žena četrdesetsedmogodišnjem Kinezu koji nije umeo ništa da radi i bio je veoma bolestan. Muž bi me udario i rekao: ?Ti, imaš li ti pojma koliko sam platio za tebe?’ Ja nisam jedina žena iz Severne Koreje u ovom području. Kad sam popričala s još nekima, shvatile smo da su nas prodali zarad ovakvog braka.“

Nigerija/Sjedinjene ržave: Četrnaestogodišnja Dženi je iz rodne Nigerije došla u Sjedinjene Države da bi radila u kući izvesnog para koji je takođe poreklom iz jedne afričke zemlje. Mislila je da će joj platiti da brine o njihovoj deci ali stvarnost je bila potpuno drugačija. Punih pet godina Dženi je poslodavac u više navrata silovao a njegova žena ju je tukla, ponekad i štapom, a jednom prilikom i cipelom s visokom potpeticom. Po dojavi lokalne nevladine organizacije, policija je spasila Dženi i podnela krivičnu prijavu protiv počinilaca.

Definicija „trgovine ljudima“

Zakon o zaštiti žrtava trgovine ljudima definiše „težak vid trgovine ljudima” kao:

(a) seks trafiking gde je komercijalni seksualni odnos iznuđen silom, prevarom ili prisilom, ili gde osoba primorana da učestvuje u takvom odnosu nije napunila osamnaest godina; ili

(b) regrutovanje, sakrivanje, prevoz, obezbeđivanje ili nabavljanje osobe za rad ili usluge upotrebom sile, prevare ili prisile u svrhu podvrgavanja prisilnom ropstvu, ropskom radu, dužničkom ropstvu ili ropstvu.

Definicija termina

Seks trafiking podrazumeva regrutovanje, sakrivanje, prevoz, obezbeđivanje ili nabavljanje osobe u svrhu komercijalnog seksualnog odnosa.

Komercijalni seksualni odnos podrazumeva bilo koji seksualni odnos za koji osoba daje ili prima bilo šta što ima vrednost.

Prisila podrazumeva a) pretnje teškom povredom ili fizičko zadržavanje osobe; b) svaku prevaru, plan ili metod kojim se osoba navodi da poveruje da će posledica odbijanja odnosa biti teška povreda ili fizičko zadržavanje osobe; ili c) zloupotreba ili zaprećena zloupotreba zakonskog postupka.

Prisilno ropstvo podrazumeva stanje ropstva iznuđeno pomoću a) svake prevare, plana ili metode kojim se osoba navodi da poveruje da će posledica odbijanja takvog stanja ili nastavka takvog stanja biti teška povreda ili fizičko zadržavanje te ili neke druge osobe; ili b) zloupotreba ili zaprećena zloupotreba zakonskog postupka.

SRBIJA (Grupa 2)

 

Srbija je zemlja porekla, tranzita i destinacije  za žene i devojke kojima se trguje transnacionalno i interno u svrhu komercijalne seksualne eksploatacije. Strane žrtve pre svega potiču iz Makedonije, Ukrajine, Moldavije, Bosne i Hercegovine, Bugarske i Albanije, a neke od njih prolaze kroz Srbiju na putu ka zapadnoj Evropi. Interna trgovina ženama i devojkama državljankama Srbije u svrhu seksualne eksploatacije je u bila u porastu prethodnih godina, a trgovci sve više koriste Internet pričaonice i SMS poruke za regrutovanje mladih ljudi. Bilo je i slučajeva trgovine decom radi prinudnog rada i prinudnog prosjačenja na ulici. 

Vlada Srbije ne ispunjava u potpunosti minimalne standarde za eliminaciju trgovine ljudima, ali čini značajne napore u tom pravcu. Usvojena je sveobuhvatna nacionalna strategija, intenzivirane se preventivne aktivnosti i nastavljeno je sa treninzima na nacionalnom i lokalnom nivou. Država treba da agresivnije sudski goni slučajeve trgovine ljudima i da osigura da zatvorske kazne na koje su osuđeni trgovci ljudima odražavaju gnusnu prirodu dela koja su počinili.

Krivično gonjenje

Vlada Srbije je nastavila sa naporima da aktivno istraži slučajeve trgovine ljudima tokom prošle godine, iako su kazne koje su dosuđivane za ovo krivično delo i dalje niske. Krivični zakonik Srbije, koji je stupio na snagu u januaru 2006. godine, u članu 388 zabranjuje trgovinu ljudima u svrhu seksualne i radne eksploatacije. Kazne za komercijalnu seksualnu eksploataciju su srazmerne kaznama za silovanje. Kazne za trgovinu ljudima koje propisuje zakon su  dovoljno oštre, ali trgovci takođe mogu biti osuđeni na blage ili uslovne kazne. Čak i nakon što Vrhovni sud potvrdi presudu, zbog neefikasne administrativne procedure dolazi do kašnjenja, i nije neuobičajeno da osuđeni trgovci ostaju na slobodi i nastavljaju da se godinama bave trgovinom. Od tri značajna sudska postupka iz prethodnih godina, jedan trgovac, prvobitno osuđen u martu 2004, još nije započeo sa odsluživanjem kazne. Tokom 2006. godine, podneto je 37 krivičnih prijava protiv 84 lica za delo trgovine ljudima, što je povećanje u odnosu na 34 lica optuženih godinu dana ranije. Za krivično delo trgovine ljudima je osuđeno 11 lica, i to na kazne zatvora od tri do osam godina. U okviru uprave za borbu protiv organizovanog kriminala postoji stalan tim za borbu protiv trgovine ljudima, a uprava pogranične policije ima stalan tim za borbu protiv trgovine i krijumčarenja ljudi. Iako nije bilo podataka o korupciji vezanoj za trgovinu ljudima, vlast nije odgovorila na zahtev za informacijama o navodnom učešću lokalne policije u lancu prostitucije u Novom Pazaru.

Zaštita

Država je, tokom prethodne godine, povećala napore da pruži zaštitu žrtvama i poboljšala saradnju sa NVO i međunardnim organizacijama. Žrtve su bile ohrabrivane da pruže pomoć u krivičnom gonjenju trgovaca. Žrtve u Srbiji imaju mogućnost da podnesu građansku tužbu za naknadu štete protiv trgovaca. Žrtve koje učestvuju u krivičnom ili građanskom postupku imaju pravo na privremenu dozvolu boravka, mogu da se zaposle ili da napuste zemlju dok traje postupak. Međutim, ne postoji nikakva druga zakonska alternativa vraćanju u zemlju, u kojoj se suočavaju sa siromaštvom i odmazdom. Žrtve se ne pritvaraju, ne zatvaraju, ne  gone se krivično, niti se deportuju zbog kršenja drugih zakona. Međutim, 2006. je zabeležen slučaj da je policija vratila dete – žrtvu trgovine ljudima u istu porodicu koja je to dete prodala pedofilu. Država se oslanja na NVO u pružanju usluga žrtvama trgovine ljudima, uključujući savetovanje, pravnu pomoć i programe reintegracije. Tokom 2006, u dva skloništa su bile smeštene 33 žrtve, 16 žrtava je primilo pomoć u privremenom smeštaju, dok je reintegracija organizovana za 44 žene.

Prevencija

Vlada Srbije je pokazala povećanu javnu svest i intenzivirala preventivne aktivnosti tokom 2006. Tokom prošlogodišnjeg svetskog prvenstva u fudbalu, na nacionalnoj televiziji su emitovana četiri spota protiv trgovine ljudima. Vlada je, takođe, izdvojila oko $100.000 za televizijsku seriju od 13 epizoda pod nazivom „Moderno ropstvo“, koja ima za cilj podizanje svesti o trgovini ljudima. Državni tim za borbu protiv trgovine ljudima, pod vođstvom nacionalnog koordinatora, je promovisao među-agencijsku saradnju sa četiri radne grupe.

 

KOSOVO

Iako je formalno deo Srbije i Crne Gore, Kosovo se i dalje nalazi pod upravom Privremene administrativne misije Ujedinjenih nacija na Kosovu (UNMIK) u skladu sa Rezolucijom 1244 Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija iz 1999. Od juna 1999. UNMIK obezbeđuje privremenu upravu na Kosovu i ima najvišu nadležnost nad organima borbe protiv trgovine ljudima kao što su policija i pravosuđe, ali sporo prebacuje nadležnost na lokalne institucije. UNMIK je svestan problema koji trgovina ljudima predstavlja na Kosovu i nastavlja da čini napore u borbi protiv trgovine ljudima u saradnji sa OEBS-om, privremenim institucijama samouprave (PISG) i lokalnim i međunarodnim nevladinim organizacijama. Odgovornost za socijalnu pomoć žrtvama trgovine ljudima dele UNMIK, PISG i međunarodne organizacije.

Kosovo je izvorna, tranzitna i odredišna tačka za trgovinu ženama i decom kojima se trguje unutar i preko područja Kosova u cilju seksualne eksploatacije. Strane žrtve su uglavnom iz Moldavije, Ukrajine, Bugarske, Albanije, Rusije, Crne Gore, Slovačke i Nigerije. Izvesne žrtve prelaze preko Kosova na putu za Makedoniju, Italiju i Albaniju. Ustanovljen je značajan porast Kosovara kojima se tokom protekle godine trgovalo unutar granica Kosova, a žrtava takođe ima i iz drugih delova Srbije. Trgovci ljudima su premestili prostituciju u okrilje privatnih domova i poslovne pratnje kako ih ne bi otkrili, što je posledica povećane kontrole barova i restorana koje vrše UNMIK-ova Jedinica za trgovinu ljudima (THBS) i Kosovska policija.

Krivično gonjenje

PISG je 2006. preuzeo veću odgovornost u borbi protiv trgovine ljudima sa policijskom jedinicom za borbu protiv trgovine ljudima koja je iz UNMIK-ove civilne policije prešla u ruke Kosovske policijske službe (KPS). Na Kosovu je zabranjena trgovina ljudima u cilju seksualne eksploatacije i izrabljivanja prema Privremenom krivičnom zakoniku Kosova koji je stupio na snagu 2004. Kazne zaprećene za komercijalnu seksualnu eksploataciju jednake su kaznama za silovanje. Zakon propisuje dovoljno stroge kazne; međutim, kazne izrečene trgovcima ljudima mogu biti lake. KPS je izvestio a je 2006. preduzeto 99 operacija u cilju borbe protiv trgovine ljudima, od kojih su 24 operacije bile tajne. KPS je uhapsio 28 ljudi zbog trgovine ljudima, što je neznatno manje u poređenju sa 33 uhapšena prethodne godine. Identifikovano je 50 žrtava. Otkako je KPS preuzeo potpunu nadležnost za borbu protiv trgovine ljudima od UNMIK-ove policije, broj inspekcija barova drastično je povećan a takođe je porastao i broj barova koji su zatvoreni. Tokom prošle godine KPS je zatvorio 14 objekata za koje je postojala sumnja da su korišteni za eksploataciju žrtava trgovine ljudima. Pravosuđe je radilo na 42 predmeta trgovine ljudima, od kojih je rešeno 27 iz prethodnih godina. Tokom 2006. godine, 14 predmeta je završeno a doneto je 18 osuđujućih presuda. Petnaestoro je osuđeno na zatvorske kazne u trajanju od četiri meseca do devet godina, a troje je uslovno osuđeno. Iako je bilo izveštaja o umešanosti službenih lica u trgovinu ljudima, nije prijavljen nijedan slučaj krivične prijave ili presude protiv javnih zvaničnika koji su saučestvovali u trgovini ljudima.

Zaštita

U vezi sa pomoći koja se pruža žrtvama trgovine ljudima, i dalje postoji tesna saradnja između zvaničnika PISG-a, nevladinih organizacija i međunarodnih organizacija na Kosovu. UNMIK-ovi propisi štite žrtve od krivičnih prijava za prostituciju ili nezakonite aktivnosti počinjene usled činjenice da je osoba žrtva trgovine ljudima, iako je IOM izvestio da su neke žrtve bile zatvarane ili deportovane u zavisnosti koji je deo kaznenog zakonika primenjen. Kosovo podstiče žrtve da svedoče u istragama o trgovini ljudima, ali na njih ne vrši pritisak. Žrtve mogu podneti građansku tužbu ili tražiti zakonski postupak protiv trgovaca ljudima čije su žrtve. Žrtve trgovine ljudima imaju zakonsku mogućnost da umesto premeštanja u zemlje gde su izložene teškoćama ili odmazdi dobiju izbeglički status i da im budu odobrene boravišne dozvole ukoliko je to svrsishodno. Advokati žrtava pomažu svim žrtvama trgovine ljudima pružajući im pravne savete i podršku. Za sve žrtve se obezbeđuje prihvatilište i pristup pravnim, medicinskim i psihološkim službama. PISG žrtvama obezbeđuje dvadesetčetvoročasovnu zaštitu i omogućava anonimno svedočenje u slučajevima gde je bezbednost žrtve ugrožena. Jedinica za pomoć i zastupanje žrtava premeštena je 2006. iz UNMIK-ovog odeljenja za pravosuđe u novo Ministarstvo pravde. Ova jedinica je 2006. pružila pomoć za 35 žrtava trgovine ljudima, dok je IOM pružio pomoć za 538 žrtava trgovine ljudima, od kojih je 51% bilo iz Moldavije. Finansiranje prihvatilišta i dalje je neodgovarajuće. Ministarstvo rada i socijalnih pitanja obezbedilo je izvesna sredstva za žrtve lokalne trgovine ljudima. Najveće prihvatilište za strane žrtve trgovine ljudima nije dobilo nikakva sredstva od države i oslanjalo se na strane donatore; zatvoreno je zbog pomanjkanja sredstava.

Prevencija

Većinu kampanja protiv trgovine ljudima vode međunarodne organizacije i nevladine organizacije uz podršku PISG-a. IOM i Ministarstvo pravde pokrovitelji su telefonskih linija za borbu protiv trgovine ljudima. Ministarstvo obrazovanja, nauke i tehnologije distribuiralo je informativne brošure u osnovnim i srednjim školama i u školski program uvelo informacije o borbi protiv trgovine ljudima. Kosovo je postavilo nacionalnog koordinatora za borbu protiv trgovine ljudima i usvojilo Akcioni plan Kosova.

 

 

 

back to top ^